U većini zemalja postoji statistika koja registruje procenat stanovnika koji žive u objektima koji su u njihovom vlasništvu, ili u vlasništvu nekog člana porodice kojoj oni pripadaju.
Osoba koja ima pravo svojine nad objektom za stanovanje se označava kao vlasnika doma (eng. homeowner).
U tradicionalnim i konzervativnim društvima procenat vlasnika doma (eng. home ownership rate) vrlo je visok (vidjet grafikon).
To važi za sve balkanske zemlje, skoro bez izuzetka.
Suprotnost ovoj grupi zemalja su zemlje osnivači EU i Švajcarska.
SAD je na nivo prosjeka eurozone, a balkanske zemlje su opet iznad američkog prosjeka.
Ugrubo, po kriteriju procenta vlasnika domova postoji primjetna razlika između ekonomski posmatrano Istoka i Zapada.
Zemlje Zapada imaju manje homounera, ali i manju stopu nezaposlenosti.
Procenat vlasnika domova u ukupnoj populaciji lica koja mogu imati domove (u %)
Izvor: Tradingeconomics.com.
Zemlje Istoka u dilemi “krov nad glavom ili posao” prednost daju vlastitom domu, kojeg prati viša stopa nezaposlenosti.
Mala društva, a posebno razdrobljena balkanska društva, ne omogućavaju pokretljivost radne snage, poput one koja postoji na Zapadu i u SAD.
Izuzetak je Rusija čije stanovništvo bira vlasništvo nad domom, a ekonomska politika mu isporučuje i nisku stopu nezaposlenosti.
Zašto Zapad ima relativno niži broj vlasnika domova od Istoka?
Prosječan Zapadnjak traga za poslom i ne drži ga mjesto, jer se sa promjenom posla mjenja mjesto stanovanja, pa ja zakup doma fleksibilnija životna i poslovna strategija od kupovine doma.
Na drugoj strani su Istočnjaci koji su vezani za jedan posao i vrlo često jedno društvo tokom cijelog radnog vijeka i zato je pravo svojine nad domom logična strategija stanovanja na Istoku.
Ko je u pravu, društva koja biraju sigurnost i krov nad glavom, ili društva koja prednost daju zapošljavanju uz rentiranje, bez obzira na mjesto rada?
Ako se sudi po migaracionim tokovima koji decenijama idu od Istoka ka Zapadu, a ne obratno, onda je model tržišta rada i model vlasništva doma koji je razvijen na Zapadu bolje podešen potrebama čovjeka Zapada.
Na drugoj strani je čovjek Istoka koji je manje mobilan i kojeg drži mjesto.
Zidovi doma, makar on bio u vlasništvu 1/1, ne mogu se jesti i sa toga aspekta Zapad je u pravu.
Veličina tržišta rada, geografski posmatrano, kao i karakteristike tržišta rada, određuju stepen pokretljivosti radne snage i od toga zavisi da li će se domovi više u prosjeku kupovati ili iznajmljivati.
I istočnjački i zapadnjački koncept stanovanja su ispravni, iako se razlikuju.
