Rast potrošačkih cijena je u svim zemljama prihvaćen kao mjera opšteg nivoa cijena tj. inflacije.
Inflacija (lat. inflatio – duvati, naduvati) nije ništa drugo do rast cijena na tržištu potrošnih dobara, roba i usluga.
Svaka zemlja prolazi kroz periode rasta cijena/inflacije, pada cijena/dezinflacije i negativne inflacije/deflacije, a kroz jedan takav ciklus upravo prolazi najveća svjetska ekonomija (vidjeti grafikon).
U mjesecu kada je proglašena pandemija (mart.2020.) godišnja inflacija u Americi je bila 1,5%, što je bila umjerena inflacija ako se ima na umu da američka centralna banka (FED) cilja inflaciju od 2%.
U aprilu 2020.god. godišnja inflacija naglo pada na 0,3% vjerovatno kao posljedica smanjenja potrošnje američkih građana i preduzeća, ali i pada cijena energenata usljed usporavanja svjetske ekonomije u uslovima pandemije.
Tek u martu ove godine inflacija prelazi 2%, a u naredna četri mjeseca, zaključno sa julom dostiže nivo od 5,4%, koji je zadnji put viđen u julu i avgustu daleke 2008.godine.
Godišnja inflacija u SAD u periodu od januara 1961. do jula 2021.
Izvor: FED.
Čim se FED suočio sa ovako brzorastućom i visokom inflacijom odlučio je, poput ECB, da promjeni pravila igre u domenu zadate ili targetirane inflacije koja je postavljena za cilj monetarne politike FED-a.
FED od ove godine više ne cilja inflaciju od 2%, već cilja prosječnu inflaciju od 2%, čime se poručuje da ako je u nekom prethodnom periodu inflacija bila dugo i značajno ispod 2%, onda u nekom narednom periodu ona može biti dugo i značajno iznad 2%, a to se upravo i dešava.
Već peti mjeseci uzastopno (mart – jul 2021.) inflacija je značajno iznad 2%, a FED ne povećava svoje kamatne stope kako bi poskupio bankarske kredite, smanjio tražnju za kreditima i tako oborio tražnju za robama i uslugama, što bi trebalo ohladiti cijene i privesti ih inflaciji od 2%.
FED može povećati i svoje i kamatne stope u cijeloj američkoj ekonomiji i omogućiti američkim građanima da iz supermarketa izađu sa više novca u džepu, ali za sada FED ne želi povući taj potez.
Ako se posmatra šira slika, a ne samo zadnjih par godina ili par dekada uočava se da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vjeka inflacija u SAD bila na značajno višem nivou od današnje.
Te dvocifrene stope inflacije iz današnje perspektive djeluju kao jeres, a današnje visoke stope inflacije iz perspektive umjerene inflacije koja od 90-tih godina prošlog vijeka teži broju 2, takođe predstavljaju herezu američke monetarne politike.
Šira slika pokazuje da je julska inflacija od 5,4% izuzetno niska u poređenju sa stopama inflacije sa kojima su se SAD-e suočavale u prošlosti.
Problemi u američkoj ekonomiji, koji se, ako se posmatra zadnjih 30 godina, manifestuju kroz današnju zaista visoku inflaciju predstavljaju lošu pojavu ne samo za američku već i globalnu ekonomiju.
Jedini lijek protiv visoke inflacije je podizanje kamatne stope, a kada Amerikanci dižu kamatne stope “plač i škrgut zuba” odjekuje cijelom planetom, bez obzira na istinitost i vjerodostojnost iluzije šire slike.
Bife.ba
