Vjerovali, ili ne, roditelji koji su na ime svoje djece otvorili štednju i koji su njihovi zakonski zastupnici i staratelji, ne mogu da podignu taj novac iz banke bez saglasnosti centra za socijalni rad!
Od 1.septembra 2023.godine kada je stupio na snagu Porodični zakon Republike Srpske na tržištu dječije (maloljetničke) štednje dešavaju se stvari koje se najbolje mogu opisati prvom rečenicom iz Andrićeve pripovjetke “Ćorkan i Švabica” – Komendija je došla tiho i bezazleno.
Ako roditelj dovede dijete da podigne štednju banka to odbija uz obrazloženje da se radi o maloljetnoj osobi koja ima zakonskog zastupnika – roditelja, i koje zato ne može raspolagati sa novcem.
A kada se roditelj legitimiše kao zakonski zastupnik (upisan u štednu knjižicu) banka mu saopšti da centar za socijalni rad mora u upravnom postupku donijeti rješenje (čl. 335 st.4 Porodičnog zakona) kojim se roditelju (koji je i zakonski zastupnik i staratelj djeteta) dozvoljava (ili ne dozvoljava) da podigne novac sa dječije štednje – i tako u krug.
U upravnom postupku rokovi za izdavanje rješenja su 30 dana i 60 dana (čl. 206 Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske), a može se desiti i da centar za socijalni rad, iz nekog razloga, odbije “zahtjev za izdavanje odobrenja za otuđenje imovine maloljetnog djeteta (dječija štednja)”, kako ponižavajuće glasi naslov zahtjeva koji se podnosi centru za socijalni rad, a koji insistira na terminu “otuđenje imovine“.
Ovakva primjena Porodičnog zakona ima veliki potencijal da uništi bankarski proizvod koji se zove dječija štednja, koja je oduvijek bila san svakoga djeteta (sjetimo se kasice-prasice), izraz brige roditelja za finansijsku budućnost djeteta i bitan izvor finansiranja bankarskog poslovanja.
Ovakva primjena Porodičnog zakona ima veliku šansu da smanji realnu vrijednost dječije štednje zbog inflacije, ako se roditeljima ne dozvoli da je ulože u imovinu čija vrijednost raste sa inflacijom, ili koja donosi prinos mnogo veći od dječije štednje (hoće li za nastalu štetu u tome slučaju biti odgovoran centar za socijalnu rad?).
Maksimalna kamatna stopa na dječiju štednju, u %
Izvor: Sajtovi banaka. Primjedba: Za Raiffeisen Bank, Rafa Žirafa, za BBI, dječiji vakala štedni račun, za NLB, NLB Zlatna ribica. Štednja je različite ročnosti po bankama.
Najjednostavniji način da se rješi problem raspolaganja ovom imovinom, bez uplitanja centra za socijalni rad, polazi od tumačenja odredbi Porodičnog zakona.
Republika Srpska starateljstvom pruža posebnu zaštitu maloljetnoj djeci koja nemaju roditeljskog staranja i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili nisu u mogućnosti da se brinu sami o svojim pravima i interesima (čl. 12 Porodičnog zakona u kojem se definiše pojam starateljstva).
Poslove zaštite i pružanja pravne pomoći porodici i njenim članovima na način i po postupku određenim zakonom obavlja centar za socijalni rad, odnosno organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove socijalne zaštite, ukoliko odlukom nadležnog organa jedinice lokalne samouprave vršenje ovih poslova nije povjereno nekom drugom organu ili organizaciji (u daljem tekstu: organ starateljstva) (čl. 14 Porodičnog zakona u kojem se definiše pojam organ starateljstva).
Glavnicom imovine maloljetnog djeteta roditelji mogu raspolagati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva u formi rješenja donesenog u upravnom postupku (čl. 335 st. 4 Porodičnog zakona, u kojem se objašnjava korišćenje prihoda i raspolaganje imovinom maloljetnika).
Iz prethodno citiranih odredbi Porodičnog zakona proizilazi da se upravni postupak iz čl. 335 st.4 Porodičnog zakona odnosi samo na djecu kojima roditelji nisu staratelji već starateljstvo vrši centar za socijalni rad kao organa starateljstva, direktno ili posredno preko postavljenog staratelja (čl. 210 Porodičnog zakona).
Za djecu koja imaju roditeljsko staranje (roditelji se staraju o njima) staratelj nije centar za socijalni rad (ili neki postavljeni staratelj) već njihov otac i,ili majka, pa za takvu djecu (koja su u ogromnoj većini) nije ni potrebno pokretati upravni postupak pred centrom za socijalni rad iz čl. 335 stav 4 Porodičnog zakona, radi raspolaganja dječijom štednjom.
Samo ako su roditelji, iako staratelji, nesaglasni oko načina na koji treba upravljati dječijom štednjom “bez obzira na to da li roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički ili jedan roditelj samostalno, rješenje donosi organ starateljstva, vodeći računa o najboljem interesu djeteta” (čl. 102 st. 2 Porodičnog zakona).
Da li je zaista moguće da je sva ova komendija oko primjene Porodičnog zakona, u vezi sa načinom raspolaganja sa novčanom imovinom maloljetnika (dječija štednja), nastala sam zato što smo prestali da čitamo, ili da povezujemo pročitano?
