U zadnjih godinu dana Republika Srpska primjenjuje vrlo neobičnu i sasvim rjetku strategiju upravljanja javnim dugom, koja je vrlo jednostavna, ali pošto ne vodi računa o krivoj prinosa ta strategija smanjuje fleksibilnost u upravljanju javnim dugom.
Cijelu 2024.godinu Srpska je emitovala samo šestomjesečne trezorske zapise i petogodišnje obveznice, a prema objavljenom kalendaru aukcija za 2025.godinu planira isto tako postupati i ovoj godinu.
Takvu strategiju upravljanja javnim dugom nazvali smo binarnom strategijom.
Kao što u binarnom brojnom sistemu postoje samo dvije cifre, jedan i nula, isto tako u javnom dugu Srpske se pojavljuju samo emisije od dvije ročnosti, na 6 mjeseci i na 5 godina.
Malo je zemalja, ako uopšte postoje, koje su ročni horizont javnog duga odredile ovako usko, a to čak nije uradila ni Federacija BiH.
U zadnje dvije godine Federacija je ponudila tržištu čitavu lepezu instrumenat javnog duga: na 3, 6, 9 i 12 mjeseci, i na 3, 5, 6, 7, 8 i 10 godina.
U pogledu ročnosti javnog duga Federacija funkcioniše analogno, višestruko, kontinuirano i višedimenzionalno.
Binarna strategija srpskog javnog duga u potpunosti je deformisala krivu prinosa.
Kriva prinosa javnog duga Republike Srpske
Izvor: www.blberza.com. Podsjetnik: Na x osi je ročnost emisije u mjesecima i godinama, a na y osi su prinosi na emisije u %.
Kriva prinosa spaja rok na koji se emituje javni dug sa kamatnom stopom po kojoj se vrši emisija (primarno tržište) ili po kojoj se vrši dalja prodaja instrumenata (obveznice, trezorski zapisi) javnog duga.
Od ročne diverzifikacije srpskog javnog duga sve zainteresovane strane bi imale ekonomsku korist.
Ako se očekuje pad kamatnih stopa onda je umjesto emisije petogodišnjih obveznica bolje svake godine npr. emitovati (refinansirati) jednogodišnje obveznice po nižoj kamatnoj stopi i na taj način smanjiti kamatne troškove javnog duga.
Ročna diverzifikacija javnog duga odgovara i bankama s obzirom da im omogućava ročno usklađivanje kredita s njihovim izvorima finansiranja.
Binarna strategija javnog duga ne daje podršku ročnom uskalađivanju aktiva i pasiva banaka.
Investitori su različiti, nekom će trebati novac za 1, 3, 9 ili 12 mjeseci, a nekom za jednu, dvije ili tri godine.
Rok od šest mjeseci je za neke investitore prekratak, a rok od 5 godina mnogi investitori doživljavaju kao predugačak.
Na plitkom tržištu, tj. na tržištima na kojem je sekundarna trgovina nerazvijena, investitori su prisiljeni da drže obveznice do kraja njihovog dospjeća – za aktivom koja se teže prodaje manja je tražnja.
Pažnju kupca na pijaci uvijek privlači tezga koja ima šarolikuju ponudu – za svakog ponešto.
Kao što su izbori praznik demokratije i emisije javnog duga su praznik za investitore.
Ove godine Srpska je planirala upriličiti 13 praznika, jedan je već održan (3.februar), a jedan je otkazan (5.februar).
Radost investitora i praznična atmosfera će biti veći ako Srpska izvrši ročnu diverzifikaciju svoga javnog duga, to će i povećati tražnju za javnim dugom, jer kao što smo konstatovali, investitori se razlikuju.
Prilikom emisija javnog duga ne treba se obazirati na laičke izjave tipa “ko će to vratiti” ili sintagme “Srpska se ponovo zadužila na berzi za …” jer laici ne znaju da se novim dugom vraća stari dug, a ne znaju ni da će javni dug postojati do Sudnjeg dana.
Bez obzira na objektivno rastuće kamatne stope na javni dug u zadnjih nekoliko godina dobra strategija javnog duga uvijek može smanjiti, ili barem pokušati smanjiti kamatne troškove javnog duga, ali to, u dugom roku, sigurno nije binarna strategija.
Uslov za dobro upravljanje javnim dugom je precizna kriva prinosa, koju je nemoguće konstruisati bez dovoljnog broja finansijskih instrumenata različite ročnosti.
Za emitenata javnog duga je izuzetno bitno da precizno zna gdje se na krivoj prinosa nalazi i gdje bi želio da se nalazi.
Od većeg stepena ročne raznovrsnosti javnog duga svi će imati ekonomske dobitke, osim možda gore navedenih laika.
