Cijena sirove nafte pada već treću sedmicu uzastopno. U petak je iznosila 61,3 USD po barelu (Brent Oil LCOZ5). Šta se nalazi u pozadini tog pada i koji faktori – čisto ekonomski i pretežno neekonomski – utiču na pad cijene, nakon što je ona polovinom juna dostigla svoju drugu najvišu vrijednost (77 dolara po barelu) u ovoj godini?
Međunarodna agencija za energiju (IEA) objavila je prognozu prema kojoj se dnevni viškovi sirove nafte (barrel per day, bpd) povećavaju sa 3,3 miliona bpd na 4 miliona bpd. Razlog tome je, prema IEA, velika razlika između ponude i tražnje za crnim zlatom.
Organizacija zemalja proizvođača nafte i grupa drugih velikih proizvođača (OPEC+) povećala je proizvodnju nafte, dok elektrifikacija transporta (npr. električni automobili) i brža od očekivane tranzicija ka obnovljivim izvorima energije smanjuju tražnju za sirovom naftom. To stvara veliki neto višak ponude sirove nafte na svjetskom tržištu, koji je u osnovi sadašnjeg i budućeg pada cijene.
Neizvjesnost vlada i u pogledu rasta tražnje za sirovom naftom u zemljama koje su glavni potrošači (SAD, Kina, Indija). IEA procjenjuje da tražnja, zbog očekivanog ispodprosječnog rasta ovih ekonomija, neće dobiti impuls koji bi globalnu tražnju doveo do nivoa ukupne ponude. Iz toga se izvlači zaključak da će cijena sirove nafte biti pod pritiskom do kraja 2025. godine.
Trgovinski sporovi, posebno između SAD-a i Kine, dodatno pogoršavaju neizvjesnost – ako se ekonomska aktivnost smanji, potrošnja goriva prirodno opada.
Rast zaliha nafte i nedovoljna tražnja dovešće do stabilizacije cijene na nižem nivou i u 2026. godini. To je prognoza IEA, koja je, kao i svaka druga prognoza, podložna promjenama – kada se promijene činjenice, mijenja se i prognoza.
Netržišni događaj (koji kratkoročno vodi padu cijene) jeste najavljeni sastanak Rusije i SAD-a u Budimpešti u predsjedničkom formatu (Putin – Tramp). Tržište, prije svega investitori, protumačilo ga je kao znak smanjenja geopolitičkih napetosti i kao potencijalni uvod u završetak, ili barem deeskalaciju, rata u Ukrajini, što bi, u najpovoljnijem, ali izuzetno malo vjerovatnom ishodu, ponovo otvorilo put ruskoj nafti u Evropu.
Pored očekivanog, ali malo izvjesnog, ukrajinsko-ruskog zatišja, privremeni mir na Bliskom istoku dodatno je smanjio takozvanu „geopolitičku premiju“ u cijeni nafte – kada rizici od sukoba opadaju, cijene energenata obično gube na vrijednosti.
Cijena sirove nafte marke Brent (u USD)
(19.avgust 2025 – 17.oktobar 2025)
Izvor: Investing.com. Crvena linija označava početak pada.
Pad cijena nafte, naravno, ima negativne posljedice po prihode zemalja izvoznica energenata, dok potrošači i industrija uvoznica imaju koristi od nižih troškova energenata, koji bitno utiču i na nivo inflacije.
Međutim, ukoliko cijena nafte padne ispod 60 dolara i zadrži se u toj zoni, moguće je da OPEC+ reaguje – kao i uvijek u takvim situacijama – novim smanjenjem proizvodnje.
Tržište će pažljivo pratiti i rezultate te posljedice predstojećeg samita Tramp–Putin, što bi moglo dodatno uticati na raspoloženje investitora. Iako napetosti trenutno jenjavaju, svako novo produbljivanje krize može vrlo brzo preokrenuti trend cijene sirove nafte.
Kombinacija političkog primirja i rasta zaliha trenutno su glavne determinante pada cijene sirove nafte.
