Mjerenje kretanja cijena u ekonomiji – Ljudi sa četiri prsta

Dok cijene dobara ne počnu rasti potrošači tih istih dobara skoro i da ne obraćaju  pažnju na  njih,  a sa profesionalnim ekonomistima je  drugačije, oni su zabrinuti ne samo kada cijene   rastu,  već, paradoksalno, kada  i  padaju.

Na svjetskom  nivou je usvojen   koncenzus da se rast cijena – inflacija –  mjeri pomoću potrošačkih cijena, koje predstavljaju cijene robe  i usluga (dobara) koja kupuju i troše domaćinstva.

Sinonim za inflaciju  je CPI  – consumer price index,  to jest indeks potrošačkih cijena,  na osnovu  kojeg se jednostavnim  preračunavanjem dobije podatak o  visini inflacije na mjesečnom, ili godišnjem   nivou.

U zadnje tri godine inflacija je  veliki problem i  sve zemlje, preciznije  njihove centralne banke, su se utrkivale  ko će  je  prije uspjeti oboriti,  ali da pri tome ne naškode svojoj ekonomiji.

Naime,  rast  kamatnih stopa i  smanjenje štampanja novca je efikasan  lijek za smanjenje rasta  cijena, ali ako se  u tome pretjera, onda nedovoljno novca,  koji je usput i skup, stvara nelikvidnost koja tjera firme u bankrot, a radnike na biro za zapošljavanje.

Prilikom napada na inflaciju koji je u eurozoni počeo  polovinom 2022. (tada je Evropska centralna banka-ECB  počela poskupljivati  novac) podrazumjevalo se, a podrazumjeva se i sada, da opšti nivo cjena dostignut tokom perioda visoke inflacije nikada neće biti vraćen na prethodni nivo, npr. na nivo iz 2019. god.

Ne samo ECB  već i sve ostale centralne banke nastoje da vrate  inflaciju na  neku poželjnu vrijednost koja se vrti oko 2% na godišnjem nivou i time pristaju na održavanje,  u prethodnim godinama,  ostvarenog rasta cijena.

CPI, ili potrošačke cijene,  bez obzira koliko dobro mjerile promjene  u životnom  standardu, ipak  uzimaju u obzir ograničenu količinu  roba i usluga.

Postoji i ambiciozniji projekat mjerenja cijena  koji pokušava da mjeri promjene  u cijenama apsolutno svih  dobara, roba i  usluga,  koje se troše u jednoj ekonomiji.

Kako se to radi, i da li je to  uopšte moguće?

Cijene u njemačkoj  ekonomiji, promjena na godišnjem nivou (u %)

Izvor: Eurostat.

Podaci o bruto domaćem  proizvodu, a on predstavlje  zbir prodajne vrijednosti svih finalnih roba  i  usluga na nivou jednog ekonomskog sistema, se objavljuju svaki treći mjesec.

Statistika izračunava BDP u tekućim cijenama (nominalnim cijenama), ali i u stalnim i konstantnim cijenama  iz neke godine koju uzima kao baznu (to je trenutno  2015.godina) i tako se dobija BDP u stalnim cijenama, ili  realni BDP.

Kada se uporede nominalni i realni  BDP, podijele, dobije se količnik koji se označava kao BDP deflator, što je pomalo  zbunjujući naziv, ali ima ekonomskog smisla.

Ako je inflacija rast ili  duvanje cijena, a deflacija smanjenje opšteg nivoa  cijena, onda se pomoću deflatora nominalni BDP izduvava i svodi na realni BDP.

BDP  deflator nije ništa drugo do  pokazatelj promjene cijena svih dobara koje se  prometuju u jednoj ekonomiji, ili ulaze  u obračun BDP.

BDP  deflator  je najšira moguća mjera inflacije, a potrošačke cijene (odnosno CPI) su mnogo uža i zato manje precizna mjera inflacije.

Iako manje  precizan  pokazatelj  promjene potrošačkih cijena (CPI) se koristi  zato što se on izračunava  svakog  mjeseca, a BDP deflator tromjesečno, a pored toga  prethodno smo naglasili da se pomoću promjena u CPI određuje promjena u  životnom standardu fizičkih lica.

Kao što se to  vidi sa grafikona CPI i BDP deflator se rjetko  kada podudaraju, a u primjeru koji smo mi izabrali očigledna je i veća stabilnost BDP  deflatora.

Do kojeg obima se promjene u cijenama mogu razlikovati, i to u istom vremenskom periodu,  pokazuje promjena cijena nekretnina za  stanovanje u njemačkoj ekonomiji.

Uporedo sa padom potrošačkih cijena (CPI)  padale su  i  cijene stambenih nekretnina s tim da je osjetljivost stanova na skuplji  novac  i  manje novca, kao po nekoj zakonitosti,  uvijek bila mnogo veća.

Kada su se Evropljani, predvođeni teretom javnog duga ophrvanim zemljama (Francuska,  Italija,  Španja, Grčka), borili da ECB  odštampa što više novca njemački  predstavnici su upozoravali,  i tražili da se to ne čini, pa prema tome za inflaciju nisu ni odgovorni.

Doprinos njemačkih ekonomista (angažovanih u ECB) rastu životnog standarda stanovništva ogleda se u smanjenju  cijene  stanova u Njemačkoj,  smanjenju koje se ne da vidjeti u zemljama čije  stanovništvo hrli u Njemačku (Bosna, Srbija, Hrvatska).

Svi iseljenici iz pobrojanih zemalja sada imaju šansu  da kupe jeftinije stanove nego nekoliko godina ranije.

Jedan, možda ne izmišljeni, lik iz romana “Ljudi  sa četiri prst” (Miodrag Bulatović) govoreći o odnosu Srba i Njemaca  kaže: “U ratu nas ubijaju, a u miru hrane”.