U naslovu ove objave stavili smo jedan, za našu današnju ekonomiju, arhaičan pojam, iz političke ekonomije socijalizma, kojem odgovaraju sinonimi plata i nadnica.
U socijalizmu, ali i u razvijenim oblicima kapitalizma, za dohodak se veže dio ekonomske politike koji se zove politika raspodjele dohotka (eng.wage policy ili eng. income distribution), a koja u ekonomskoj politici Bosne i Hercegovine nema status istinske i formalizovane politike, kao što to nemaju ni fiskalna politika, ni monetarna politika.
Svaka zemlja je zainteresovana da izvrši što pravičniju raspodjelu dohotka, kako bi stvorila uslove za razvoj društva bez neprijateljstava i velikih suprotnosti među različitim klasama.
Iako su sebe smatrala besklasnim društvima, socijalistička društva su poklanjala veliku pažnju politici raspodjele dohotka, jer su željela da svako prisvoji rezutate svoga rada i svoje produktivnosti.
Socijalizam je veliku razliku u platama smatrao pojavnim oblik eksploatacije, svojstven primitivnim kapitalističkim društvima, i zato nespojivim sa društveno-ekonomskim uređenjem socijalizma.
Ovovremene tržišne privrede, koje su sve redom kapitalističke su davno, odmah poslije Drugog svjetskog rata, počela u svoje zakonodavstvo ugrađivati različite oblike i mehanizme zaštite životnog standarda radnika i politike dohotka, a radi izbjegavanja prevelike razlike u dohocima, koja je samo po sebi neizbježna, ali sa kojom se može i mora upravljati.
Politika dohotka se može voditi na državnom nivou, kada je ona dio ekonomske politike, a mogu je neformalno pod uticajem stanja na tržištu rada, stanja u privrednoj djelatnosti, te makroekonomske politike, voditi pojedinačne firme, kada ona postaje politika raspodjele na mikro nivou.
U prethodnoj objavi smo pokazili da postoji velika razlika u neto platama po dijelatnostima u BiH, ali nismo izmjerili dinamiku plata po djelatnostima.
U poređenju sa periodom prije ubrzanog rasta cijena (decembar 2020) do maja 2024. plate su u porastu za 41%.
Rast prosječne neto plate u BiH, decembar 2020 – maj 2024.godine
Izvor: Agencija za statistiku BiH.
Većina privrednih djelatnosti koje isplaćuju nadprosječne plate, imala je ispodprosječno povećanje plata.
Takođe, većina privrednih djelatnosti koje isplaćuju ispodprosječne plate, nadprosječno su povećale plate.
Plate su najmanje rasle tamo gdje su najveće (finansijski sektor), a najviše su rasle u onim djelatnostima gdje su plate najmanje (hotelijarstvo, građevinarstvo itd).
Povećanje minimalne plate, kao jedan od djelova ekonomske politike, ima smisla jer povećava tražnju za robama i uslugama i smanjuje materijalne razlike u društvu.
Ekonomski je logično i ono povećanje neto plate koje nije motivisano povećanjem ukupne tražnje, već nastojanjima da se očuva realana vrijednost dohotka u inflatornom okruženju i spriječi fluktuacija radne snage.
Tržište i vlada su stopirale pretjerani relativni rast dohodaka u djelatnostima sa nadprosječnim neto platama, a u većini ostalih djelatnosti (sa ispodprosječnim neto platama), iste sile su odlučile da povećaju neto plate.
Ovakva politika dohotka, što ravnomjernije raspodjele dohotka po privrednim djelatnostima, socijalistički je ideal, ali i dio ekonomske politike kapitalističke privrede u BiH, koja je preko svojih parlamentarnih zasupnika povećala minimalnu platu.
Uoči svakih izbora vladajući sloj je vrlo izdašan, što direktno, što indirektno, prema radnicima, potencijalnim glasačima.
Rast neto plata u inferiornim sektorima uoči izbora, kao posljedica onog što se u kapitalističkoj političkoj ekonomiji naziva politički ciklus, nakon čega slijedi povratak na staro, malo je vjerovatan scenario.
U protekle tri ipo godine, pojedine djelatnosti trajno su izmjenile svoju politiku dohotka i doprinjele pravičnijoj raspodjeli dohotka, koja može biti još pravičnija.
Ekonomski sistem Bosne i Hercegivine, s obzirom na politiku dohotka, ipak se kreće u pravom smjeru – Eppur si muove.
