Već duže od 10 godina Republika Srpska emituje obveznice koje može kupiti svako pravno ili fizičko lice koje ocijeni da je odnos prinosa i rizika ulaganja u ovu vrstu finansijske aktive za njegov, ili njen, ukus povoljan.
Emitujući obveznice Srpska konkuriše ostalim pravnim licima koja takođe pozajmljuju novac, istovremeno obezbjeđujući banakama, investicionim fondovima i osiguravajućim društvima aktivu za investiranje novčanih sredstava, uz uporedno posmatrano, veći prinos, a fizičkim licima mogućnost da rasporede svoju imovinu i mimo bankarskih štednih uloga.
Tokom investiranja u ovu klasu obveznica Banjalučka berza i regulativa tržišta kapitala tretira približno isto sve investitore s obzirom na troškova berzanskog posredovanja, brokerske naknade i provizije i ne postavlja nikakva ograničenje u pogledu pristupa ovom djelu tržišta kapitala.
I srpskoj ekonomskoj politici bilo je sasvim svejedno da li će ove obveznice kupiti finansijske institucije, neka druga pravna lica, ili neko fizičko lice i tako je bilo sve do prije neki dan kada je najavljena emisija obveznica samo i jedino za fizička lica, uz povoljnije transakcione troškove i drugačiji model otplate obveznica i njihovu ročnost prigođenu prosječnom malom investitoru, a po uzoru na štedne uloge.
Ove obveznice vlada Srpske je nazvala štedne obeznice (Odluku o prvoj emisiji obveznica Republike Srpske primarno namijenjenih stanovništvu (štedne obveznice)), а tržište ih je prekrstilo u narodne obveznice.
Nominalna vrijednost jedne štedne obveznice je 1 KM, minimalni iznos koji se može kupiti je 100 KM, a plan vlade da ovim emisijama obezbijedi u prvom koraku 5 miliona KM za finansiranje budžeta, a sve ovo dokazuje da su one kreirane tako da budu zamjene za štedne uloge, da upis bude masovan, i da svim stanovnicima, pa i onim koji raspolažu samo sa 100 KM novčanih sredstava, omogući upis-kupovina obveznica.
Prva tranša ovih obveznica će biti emitovana po godišnjoj kamatnoj stopi od 4,5% na period od dvije godine, uz polugodišnji obračun i isplatu kamate, a upis će se vršiti na šalterima Pošta Srpske bez provizije, što je vrlo bitno, jer brokersko-dilerska provizija i provizija Banjalučke berze od oko 0,4%, nisu stavke koje treba zanemariti u redovnoj trgovini obveznicama i krajnji prinos investitora.
Ovako postavljena kamatna stopa je, predstavnici emitenta Ministarstva finansija Republike Srpske to ističu, određena tako da bude iznad kamatne stope na štedne uloge kako bi ciljnu grupu koja se dvoumi između ulaganja u štedne uloge motivisali da svoj novac povjeri budžetu Srpske, a ne bankama, što s obzirom na početak razvoja tržišta i odsustvo sličnog tržišnog mehanizma određivanja kamatne stope na ovu klasu obveznica može imati izvjesnu ekonomsku logiku.
Kamatna stopa na dugoročne depozite i kamatna stopa na narodne – štedne obveznice Republike Srpske
Izvor: Agencija za bakarstvo Republike Srpske i Vlada Republike Srpske.
Prosječna kamatna stopa na dugoročne depozite (banke sa sjedištem u Srpskoj), dvogodišnji depozit je dugoročni depozit, je 2,33%, a banke sa sjedištem u Federaciji koje posluju u Srpskoj nude kamatnu stopu na dugoročne depozite od 1,6%.
Očigledna namjera budžeta da privuče fizička lica koja imaju viškove likvidnosti i ubjedi ih da investiraju u entitet, a ne banke, proizilazi iz velike razlike u ovim kamatnim stopama koja je je u prvom slučaju narodnih obveznica veća za dvostruko (4,5%/2,33 = 1,93) odnosno skoro tri puta (4,5%/1,6% = 2,8) i iz ovoga ugla analize narodne obveznice su više nego prikladna zamjena za štedni ulog.
Obveznice se, za razliku od štednog uloga, mogle prodati i prije roka dospijeća, prije dvije godine, uz prisvajanje kamate do toga momenta, a ne gubitak kamate kako je to slučaj sa štednim ulogom koji se razoročava prije roka dospjeća.
Obično kada jedan dužnik nudi višu kamatnu stopu na dug to predstavlja vjerodostojan znak da je on rizičniji dužnik od dužnika koji se finansira po nižoj kamatnoj stopi, ali u ovome slučaju interpretacija razlike u kamatnoj stopi ne mora biti takva i to što se Srpska finansira po dvostruko, ili skoro tri puta, višoj kamatnoj stopi ne znači da je rizik ulaganja u Srpsku veći, ili toliko veći.
Srpska je javni entitet koji svojim stanovnicima preko uporedno više kamatne stope na narodne obveznice želi da obezbijedi djelimičnu kompenzaciju za gubitke zbog visoke inflacije u zadnje dvije godine – to bi moglo biti obrazloženje darežljivosti koju javni sektor ispoljava prema privatnom sektoru a koja se odnosi na pomenutu razliku u kamatnoj stopi.
Srpski budžet je zbog ove vrste materijalnog ustupka ugovorio za sebe pravo da isplaćuje kamatu polugodišnje, a ne mjesečno kako je to slučaj kod štednih uloga, a to predstavlja beskamatno korištenje kamate koja pripada povjeriocima, investitorima u narodne obveznice, i to u periodu od šest mjeseci.
Ključna prednost narodnih obveznica u odnosu na štedne uloge je pored razlike u visini kamatne stope likvidnost narodnih obveznica, tj. mogućnost njihove prodaje, ali likvidnost neće doći sama od sebe, pogotova u vrijeme kada ovo tržište pravi prve korake, i zato je održavanje likvidnost narodnih obveznica briga emitenta, odnosno lica sa kojim emitent ili Banjalučka berza napravi ugovor o održavanju likvidnosti.
Mnogi potencijalni investitori u narodne obveznice njihovu emisiju baš u ovome trenutku vezuju za navodne probleme u finansiranju bužeta i tom dilemom ćemo se baviti u sljedećem tekstu o narodnim obveznicama.
PORICANJE ODGOVORNOSTI
Analize finansijskog tržišta i,ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) na Bife.ba, ne predstavljaju na bilo koji način prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su samo lični stavovi autora, a ne investiciono savjetovanje ili privatno bankarstvo.
