Za povjerioca banke najvažnije je poslovno zdravlje banke u kojoj drži, odnosno kojoj je pozajmio novac, ali institucija koja kontroliše poslovanje banaka, čiji je zadatak da obezbijedi stabilnost bankarskog sistema kao cjeline, uopšte ne razmišlja na takav, usko dužničko-povjerilački način svojstven pojedinim deponentima i štedišama.
Kontrolori banaka dijele banke na one koje su, sa aspekta veličine i veza sa ostalim bankama, male, i na drugu grupu banaka koje su velike po svim pokazateljima poslovanja.
Iz ove razlike nastala je podjela na banke koje su nebitne i banke koje su bitne za bankarski sistem; banke iz prve grupe su sistemski nebitne, a druga grupa banaka nazvana je sistemski bitnim bankama (SBB).
Problemi u poslovanju sistemski bitne banke ne škode samo njenim povjeriocima (deponenti, štediše, kreditori, dobavljači, država), već i cijelom bankarskom sistemu.
Veza između sistemski bitne banke i bankarskog sistema proizilazi iz njene veličine, povezanosti sa drugim bankama, složenosti poslovanja i stepena njene zamjenjivosti u sistemu – tako sistemski bitnu banku doživljava većina institucija koje kontrolišu banke. Takav pogled na SBB ima i Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine (FBA).
Što je banka, mjerena aktivom, veća i povezanija sa ostalim bankama, što je njen biznis model komplikovaniji i što je teže da njenu ulogu u sistemu preuzme neka druga banka (po njenom izlasku sa tržišta nakon oduzimanja dozvole za rad), to je veća vjerovatnoća da će ona biti svrstana u kategoriju SBB.
FBA je 1. avgusta 2025. godine stavila javnosti na uvid listu SBB određenih na osnovu javno dostupne metodologije, a obavijestila je i sve zainteresovane o zaštitnom sloju kapitala (ZSK) koji te banke moraju dodatno držati zato što su sistemski bitne.
Sistemski bitne banke sa sjedištem u Federaciji BiH i propisani zaštitni slojevi kapitala za SBB
(u % od redovnog osnovnog kapitala)
Izvor: FBA.
Cilj uvođenja ZSK za SBB je ublažavanje rizika po bankarski sistem – sistemskog rizika koji proizlazi iz veličine, povezanosti i složenosti SBB, podsticanje odgovornijeg upravljanja rizicima u velikim bankama i smanjenje potrebe za državnim intervencijama u ovim bankama.
Kada ne bi bilo ovoga zaštitnog sloja kapitala, kod SBB bi porasla vjerovatnoća korištenja budžetskih sredstava prilikom spašavanja ovih banaka (eng. bail out). Umjesto toga, očekuje se da banka sanira samu sebe svojim internim resursima (eng. bail in).
Postoji i jedna u ekonomiji opštepoznata pojava koja se, bukvalno prevedena, označava kao moralni hazard (eng. moral hazard).
Moralni hazard predstavlja neodgovorno i izuzetno rizično poslovanje banke s ciljem da se ostvare veliki profiti ukoliko ova strategija uspije, a da se u slučaju neuspjeha izuzetno rizičnog poslovnog modela gubici prebace na javne budžete i povjerioce banaka – stoga je možda bolji prevod ove pojave u poslovanju SBB „hazarderski nemoral“.
Sada, nakon uvođenja dodatnog zaštitnog sloja za velike banke, vjerovatnoća hazarderskog i nemoralnog poslovanja se smanjuje, a ukoliko se neka SBB ipak odluči na ovakvo amoralno-rizično poslovanje, izdvojeni dodatni kapitalni jastuk (eng. capital buffer) trebalo bi da bude dovoljan da obezbijedi potencijalnu sanaciju banke internim sredstvima, bez gubitaka po državu i povjerioce.
Prema različito određenim specijalnim zaštitnim slojevima kapitala, i same SBB su diferencirane prema značaju, pa između dva ekstrema – najmanje i najveće SBB – razlika u ZSK iznosi 1 p.p. Regulator je jasno stavio do znanja koju banku smatra najvećom i najbitnijom.
U bankarskoj praksi se kaže da kada dužnik duguje mali iznos banci, to je problem dužnika, a kada duguje veliki iznos – to je problem banke. SBB su blagodet za državu, ali mogu postati državni problem ako regulacija njihovog poslovanja nije dovoljno kvalitetna.
