U stalnoj težnji da se prilagodi potrebama društva koje se mijenja i promjenjivog okruženja, ekonomski sustavi ne smiju sebi dopustiti preveliku dosljednost u poštovanju pravila koja su im nekada države ili državne zajednice, na njihov prijedlog, nametnule.
Jedno od tih pravila je pravilo vezano uz stabilan rast EU (Pakt o stabilnosti i rastu – Stability and Growth Pact) koje je godinama kršeno od strane velikog broja zemalja, zbog čega je uspostavljen mehanizam usklađivanja s prekršenim pravilima.
U fiskalnoj politici, od svih zemalja EU čiji je deficit bio veći od 3 % BDP-a ili javni dug veći od 60 % BDP-a, zahtijevano je da, u određenom roku, usklade svoje gospodarstvo s propisanim pravilima, u okviru za te potrebe skrojene procedure Europske unije.
Hrvatska je bila u Proceduri prekomjernog deficita (Excessive Deficit Procedure – EDP) Europske unije i neposredno nakon globalne financijske krize. Mjere za smanjenje deficita i javnog duga provodile su se nekoliko godina, i na kraju je proces fiskalnog ozdravljenja hrvatskog gospodarstva završen u lipnju 2017. godine, nakon što je u prethodnoj godini deficit pao na 1 % BDP-a.
Iako je javni dug i dalje bio visok, konstatirano je da je on na održivoj silaznoj putanji i EU je Hrvatsku otpustila iz procedure prekomjernog deficita.
Hrvatska je u EDP-u bila od 2014. do 2017., a izlazak je postigla zahvaljujući kombinaciji rezanja javne potrošnje, poreznih mjera i jačeg oslanjanja na EU fondove.
Do 2019. Hrvatska je nastavila smanjivati javni dug, a uoči pandemije 2019. on je pao na 71 % BDP-a, a u prvoj godini pandemije (2020.) deficit i dug ponovno su porasli (dug oko 87 % BDP-a), ali bez ponovnog ulaska u EDP, jer su pravila EU bila suspendirana zbog COVID-a.
Početkom 2024. godine EU je, zadržavajući pravila 3 % i 60 %, modificirala Pakt o stabilnosti i rastu uvodeći, između ostaloga, nove numeričke pokazatelje, ali ovaj put mnogo fleksibilnije.
Države s prekomjernim javnim dugom morat će ga smanjivati u prosjeku za 1 % godišnje ako im je dug iznad 90 % BDP-a, odnosno za 0,5 % godišnje u prosjeku ako se javni dug kreće između 60 % i 90 % BDP-a.
Također, ako je deficit zemlje iznad 3 % BDP-a, a u 2024. deset zemalja EU ima ovakav deficit (među njima su i velike ekonomije EU), morat će ga smanjivati tijekom razdoblja gospodarskog rasta kako bi dosegao 1,5 % i stvorila se proračunska rezerva za razdoblje gospodarske recesije.
Zahvaljujući iznimnom rastu nominalnog BDP-a, koji je po izlasku iz pandemije bio i do dvostruko veći od prosječnog EU, Hrvatska je zadržala nizak deficit, a javni dug smanjen je na ispod 60 %, koliki je bio neposredno nakon globalne financijske krize (2010).
Kao i u cijeloj EU, ovaj pad i u Hrvatskoj posljedica je visoke inflacije, ali u Hrvatskoj on nadilazi granice inflacije te je sadržan ne samo u inflacijskom učinku, već i u realnom rastu obujma proizvedenih usluga i proizvoda, u mnogo većoj mjeri nego što je to slučaj u prosjeku u EU.
Javni dug u odnosu na BDP, u %
Izvor: Eurostat.
Zbog sve izraženije fleksibilnosti fiskalnih pravila EU, na koje nakon pandemije presudno utječu sigurnosna pitanja (rat u Ukrajini), ni Njemačka, po svemu sudeći, iako je očekivani deficit u 2025. godini 3,3 %, neće ući u proceduru prekomjernog deficita, iako bi po rigidnom – nefleksibilnom – tumačenju pravila trebala ući.
Razlog tome je što su iz ovog deficita od 3 % izuzeti troškovi za obranu — „nacionalna klauzula o izuzeću“, na koju su se pozvale Njemačka i još nekolicina drugih država EU-a, dopušta državama da potroše do 1,5 % svog BDP-a na obranu tijekom četiri godine, a da pritom ne uđu u EDP.
U novoj Europi, čiju je izmjenu ubrzao rat u Ukrajini, fiskalna se politika prilagođava potrebama ratnog gospodarstva i stalno se smišljaju opravdanja zašto očigledno kršenje pravila „3 % – 60 %“ zapravo nije kršenje pravila, a očigledno jest.
Na potpuno drugoj strani spektra fiskalne politike u EU nalazi se Bugarska koja, slobodno se može reći, istrajava u onome što smo mi označili kao mazohistička fiskalna politika ili autodestruktivne javne financije.
Hiperinflacija u Bugarskoj 90-ih godina prošlog stoljeća, uvođenje valutnog odbora, koji je zabranio tiskanje novca za financiranje proračunskog deficita, tako nametnuta fiskalna disciplina, ali i opredjeljenje za nisku javnu potrošnju, održavaju javni dug na rekordno niskoj razini.
Cijena koju Bugarska plaća za najpasivniju monetarnu i fiskalnu politiku u EU sublimirana je u padu broja stanovnika Bugarske — od 1988. do 2024. broj stanovnika smanjio se za 2,5 milijuna, gotovo za 30 %.
Niska javna potrošnja neminovno se negativno mora odraziti na zdravstveni sustav, obrazovni sustav, socijalna davanja, infrastrukturu i gospodarski razvoj te u krajnjoj liniji na vitalnost čovjeka, obitelji i društva.
U istom razdoblju i starosjedilačka Njemačka se smanjila, ali ju je podmladila migrantska Njemačka, pa je u istom razdoblju njezino stanovništvo poraslo za 7 % (5,4 milijuna).
Hrvatska je između ove dvije krajnosti, ali ipak bliže Bugarskoj, i Hrvatska „nestaje“ — izgubila je milijun stanovnika, 20 % prijeratnog stanovništva, i kao članica EU, a odnedavno i europodručja, Hrvatsku čeka preispitivanje njezina odnosa prema pravilima EU i njihovu fleksibilnom tumačenju te novim fiskalnim pravilima EU koja Bugarska i dalje zanemaruje.
