Ekonomija Srbije između rasta i društvenih nemira – U četiri slike i par rečenica

Svaki vanredni, ekstremni i dugotrajni društveni nemiri se neminovno moraju odraziti na ekonomsku osnovu društva. Srbija nije izuzetak, iako bi svi, obe  sukobljene strane, voljele da to nije  tako – da  društvo može ići na jednu stranu, a  ekonomija na  drugu.

Masovna kretanja društvenih grupa, ekstremna društvena  dinamika,   protesti  i  blokade, su pored fizičkog višemjesečnog onemogućavanja  rada  visokoškolskih ustanova i povremeno saobraćajnica, promijenile i poremetile dinamiku redovne turističke djelatnost i to ponajviše onog dijela koji se odnosi na  domaće – srpske  turiste  i turistička odredišta u Srbiji.

Ogromna  neizvjesnost, mitinzi i kontramitinizi, stalni sukobi i ekstremni događaji vrlo često na dnevnom nivou, blokade saobraćajnica,  su izmijenili percepciju turizma  u  Srbiji u očima srpskog turiste, koji je ophrvan društvenim i ekonomskim brigama za  svoju sadašnjost i budućnost, radikalno smanjio svoja  turistička putovanja unutar Srbije (a  možda povećao u inostranstvu?).

Broj turista u Srbiji koji je nekada godišnje  rastao za 10%,  u prvih pet mjeseci  ove  godine se  smanjio za  3%  –   društveni nemiri  i  sukobi su poništili jednan veliki dio entuzijazma srpskog turiste. Broj noćenja je smanjen za 4,5%, velika, negativna ekonomska promjena, u odnosu na dvije godine koje su prethodile društvenim nemirima.

Turizam u Srbiji, stopa rasta za prvih pet mjeseci godine  

Srbtur

Izvor:  Republički zavod za statistiku Republike Srbije.

Posljedice  ekstremno negativnih  društvenih kretanja se osjete u cijeloj  ekonomiji, ne samo  u turizmu koji čini  njen srazmjerno mali dio.  Prvi kvartal 2025.godine je sa ekonomskog aspekta, prema ostvarenoj stopi  rast realnog BDP, jedan od najgorih kvartala u novijoj ekonomskoj istoriji Srbije, a ako se isključe periodi kojima su prethodili neki ekstremni događaji, ili koji su se odvijali tokom vanrednih društvenih i ekonomskih okolnosti, onda je on ubjedljivo najgori.

Stopa rasta od 2%  u  prvom kvartalu 2025.godine se ne može uporediti sa  ratnom i poratnom  1999.godinom i 2000.godinom. Ne može se uporediti ni sa privredno letargičnim periodom 2009 – 2015. kada se evropska ekonomija oporavljala od globalne finansijske krize, a bila je i  u vrtlogu krize javnog  duga.

2% se ne može porediti ni sa 1,5% u 2021. jer je to godina pandemije, kada su svjetska,   evropska i sa njima srpska ekonomija bile zatvorene, disale na aparatima – zato je početak 2025.godine  najgori  ekonomski početak od 1997.godine.

Godišnja  stopa rasta realnog BDP Srbije u prvom kvartalu 

Srbrbdp

Izvor: Republički zavod za statistiku Republike Srbije .

Narodna banka Srbije nije direktno, ali jeste implicitno,  priznala  negativne efekte  društvenih nemira  na ekonomski rast – to je očigledno iz  opadajućeg trenda  rasta BDP-a  do  prvog kvartala 2025. i njegovog rastućeg  trenda u centralnom djelu  prognoze (koji je označen tamnom  bojom). Neiskazana i nesaopštena glavna poruka ove prognoze je da se po okončanju  društvene neizvjesnosti  i dugotrajnih društvenih previranja očekuje zaokret u  privrednom rastu.

U prvom  kvartalu 2025. pale su bruto investicije u osnovna sredstva, građevinska  djelatnost se smanjuje već treći kvartal uzastopno (pad od 5,6% u prvom kvartalu 2025), a i trgovačka i saobraćajna djelatnost  su prestale  rasti, kao i  djelatnost smještaja i ishrane u koji spada turizam.

Prognoza stope rasta realnog bruto  domaćeg  proizvoda Srbije, u % p.a.  

04.srbbdpf

Izvor: Narodna banka Srbije. Statistički bilten 5/2025. pp. 9.

Uporedno posmatrano tokom većeg djela 2023.godine i  u prvom djelu 2024.godine srpska ekonomija je rasla brže od hrvatske ekonomije, a javna i tajna,  zvanična i nezvanična Hrvatska je podržala društvene nemire u Srbiji. Ali, svojim studentima i profesorima nije preporučila  da obustave nastavu.  Na početku 2025.godine rast u Hrvatskoj je 3,1% u Srbiji 2%  –  nikad veća razlika u korist društva koji podržava drugo društvo da ne uči, a samo uči.

Ovovjekovni slučaj Srbije je prvi slučaj u istoriji svjetske – ljudske civilizacije da u vrijeme mira,  jedan dio društva, u jednoj zemlji koja nije okupirana, odluči da nekoliko mjeseci ne drži nastavu (profesori) i  da ne uči (studenti). Ogromna većina društava nastoji da i u ratnim okolnostima obezbjedi obrazovne usluge svojim članovima,  jer je svjesna da je  obrazovan čovjek  najdragocijeniji dio svake zajednice.

U Srbiji za vrijeme  okupacije  1941 – 1944.  okupator (Njemačka) se svim silama trudio da ne dopusti rad Beogradskog univerziteta. Okupatoru nije trebao obrazovan-prosvećen Srbin,  nije mu trebao čovjek koji misli.

Zvanično odobrenje za rad Beogradskog univerziteta dato je tek u decembru 1943.  i to na osnovu dogovora između Milana Nedića i  lično Adolfa Hitlera –  univerzitet je počeo  sa radom 10.januara 1944.godine.

U Kongu, u godini u kojoj je ubijen njen prvi demokratski izabran predsjednik, Patris Lumumba (1961), bilo je  manje  od 20 ljudi sa  diplomom fakulteta – kolonizatoru (Belgija) nije trebao obrazovan starosjedilac.

Vuk Karadžić  je učio slova, čitati i pisati,  čuvajući  stada  ovaca i goveda. On je bio pripadnik raje, na  turskom/arapskom jedno od značenja imenice raja je  stado. Stado se  uzdiže iznad stada čitajući, učeći, razmišljajući – riječ prosvjeta je potekla od riječi  prosvijetliti.

Robovima je na američkom jugu je  tek poslije građanskog  rata (1861 – 1865) bilo dozvoljeno da se obrazuje. Frederik  Daglas (1818 – 1895), američki reformator, politički vođa i pisac je rođen kao rob u Merilandu- robovima je bilo zabranjeno da uče čitati i pisati. Čobanče željno znanja, Vuk, je pitalo svakog sveštenika kojeg bi zapazilo “Oče blagoslovi, kako se čita ovo slovo?”,  a Frederik je slično pitanje postavljao školskoj djeci, djeci bjelaca – pisao je zidarskom olovkom po vrećama.

Tako su se prema učenju odnosili oni kojima je  ono bilo uskraćeno, ili zabranjeno,  a danas se  jednoj generaciji učenje nudi, a oni i njihovi profesori ga odbijaju (ili su ga odbijali?).

U četiri slike i par rečenica smo pokušali dokazati da Srbija više nikada ne bi trebala raditi u korist sopstvene štete, a  na radost svojih “dobronamjernih” komšija.

Stopa rasta realnog BDP, u % na godišnjem nivou 

Srbcrorbdp

Izvor: Evrostat i Republički zavod za statistiku Republike Srbije.