Udruženim snagama, veliki entuzijazam, neracionalni optimizam, totalna neinformisanost, sklonost ka senzacionalizmu i visoke temperature mogu proizvesti potpuno iskrivljen i pogrešan pogled na ekonomsku stvarnost, ali i pogled koji je dobra polazna tačka za racionalnu ekonomsku analizu i prijedlog novih mjera ekonomske politike?
Mediji su prenijeli, a inženjeri poljoprivrede i ekonomisti znaju da je to pusti san — da je sa nedavne Traktorijade (održava se u Bužimu, treću godinu zaredom) poručeno da poljoprivredni proizvođači u Bosni i Hercegovini imaju kapacitete da proizvedu 100% hrane za građane svoje države.
Realnost protivrječi ovakvim izjavama — za pola ove godine iz BiH je izvezeno 625 miliona KM poljoprivrednih proizvoda, a to je manje i od uvoza poljoprivrednih proizvoda samo iz Srbije (skoro 700 miliona KM).
Ukupna vrijednost polugodišnjeg uvoza poljoprivrednih proizvoda je 2,6 milijardi KM, svega 25% uvoza je pokriveno izvozom, i zaključak glasi: Bosnu hrani svijet, a ne domaći proizvođači, od kojih neki pogrešno misle da imaju proizvodne kapacitete da proizvedu svu hranu za svo stanovništvo BiH.
Kapaciteti u agroindustrijskom kompleksu i prehrambenoj industriji se ne mogu podići preko noći — za to su potrebne godine i decenije mukotrpnog i predanog rada. Ograničavajući faktor su i bosanski zemljišni resursi, u vezi sa geografijom i klimom, ali postoje mjere ekonomske politike koje za kratko vrijeme mogu podići vrijednost izvoza i cjelokupnu domaću poljoprivrednu proizvodnju.
Vezu između, s jedne strane, deviznog kursa i budžeta, i s druge strane, poljoprivredne proizvodnje, otkrivaju količina i vrijednost izvoza i uvoza poljoprivrednih proizvoda.
Okvirno, za prvih šest mjeseci 2025. godine u odnosu na prvih šest mjeseci 2024. godine, izvoz je količinski (u tonama) porastao za 7%, a po vrijednostima za 14%. Ali takav, samo dvostruki rast, ne vidimo u uvozu — naprotiv.
Uvoz je količinski pao, a vrijednosno je porastao za skoro 10%.
Godišnji rast spoljnotrgovinskog prometa poljoprivrednim proizvodima u Bosni i Hercegovini za prvih šest mjeseci 2025. godine, u %
Izvor: Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine i Poslovne novosti (Obrada: Bife.ba)
Pretpostavimo, radi onoga što želimo dokazati — a to je da je struktura uvoza i izvoza u 2025. i 2024. godini ostala ista.
Pod tom pretpostavkom, očigledan je nesrazmjerni odnos između količinskog i vrijednosnog rasta izvoza i uvoza — vrijednosni rast izvoza dvostruko je veći od rasta njegove količine (14/7), a hipotetički rast količine uvoza za 1% (u stvarnosti je došlo do pada od 0,9%) daje desetostruko veću vrijednost rasta uvoza (10/1) — na osnovu čega zaključujemo da su uvozne cijene poljoprivrednih proizvoda rasle mnogo brže od izvoznih.
Ovaj nalaz je smislen: za BiH izvozna cijena poljoprivrednih proizvoda je svjetska cijena, koja je kao takva data i na koju se ne može uticati, a sasvim suprotno vrijedi za uvozne cijene; BiH mora pošto-poto uvesti hranu, jer ne može sama zadovoljiti svoje potrebe za poljoprivrednim proizvodima.
Na tržištu poljoprivrednih proizvoda BiH nema opciju “hoću – neću”, već samo imperativ uvoza, po cijeni na koju ne može uticati, i ta vrsta „izbora“ se preslikava u vrijednosno-količinski disparitet između izvoza i uvoza.
Ako se opet pođe od jedne realne pretpostavke (koju je moguće i dokazati), a to je da je devizni kurs konvertibilne marke u odnosu na evro (1 EUR = 1,95 KM) precijenjen, i da evro treba vrijediti mnogo više, a KM mnogo manje — onda se uzroci vrijednosno-količinskog dispariteta između izvoza i uvoza poljoprivrednih proizvoda mogu jednim dijelom pripisati i precijenjenom deviznom kursu.
Kada bi državni parlament BiH, kroz izmjenu Zakona o CBBiH, u kojem je određen fiksni devizni kurs, odlučio da devalvira KM i odredi kurs od npr. 1 EUR = 4 KM (devalvacija za 50%), efekti na spoljnu trgovinu bili bi slični onima koje američka administracija nastoji postići uvođenjem carina — uvoz bi se količinski smanjio, jer bi bio skuplji, izvoz bi mogao količinski ostati i isti, ali bi se vrijednosno povećao za 100%, jer bi na svake dvije KM za jedan evro izvoznici dobijali još dvije KM.
Opisani proces stimulisanja poljoprivredne proizvodnje je moguć i u uslovima fiksnog deviznog kursa, ali uz uvođenje posebnog deviznog kursa za poljoprivredne izvoznike. Ali i takav višestruki sistem deviznih kurseva bi zahtijevao parlamentarnu proceduru — izmjenu Zakona o CBBiH i mnogih drugih zakonskih i podzakonskih akata, a to ovaj proces čini vrlo složenim.
Međutim, ako je precijenjeni devizni kurs jedan od glavnih uzroka stagnacije poljoprivredne proizvodnje u BiH, onda postoji mnogo jednostavniji način stimulisanja cjelokupne poljoprivredne proizvodnje.
Čuvari fiksnog deviznog kursa konvertibilne marke su parlament BiH, Zakon o CBBiH i Centralna banka BiH — bosanska poljoprivreda nema tako moćne čuvare, ali uvijek može računati na budžetske subvencije, a ovaj put to treba povezati sa sasvim konkretnom vrstom budžetskih prihoda, i to na državnom, a ne nižim nivoima.
Mjesecima se raspravljalo o tome iz kojih izvora država, odnosno entitet, treba izvršiti izmirenje dugova po izgubljenoj parnici protiv preduzeća Viaduct d.o.o. Postojala je varijanta da to bude po osnovu ostvarenih budžetskih prihoda od dobiti CBBiH, ali na kraju je dio ove dobiti, oko 50%, iskorišten za unapređenje izbornog procesa.
CBBiH je zakonski i opravdani čuvar fiksnog deviznog kursa čija precijenjena vrijednost ograničava razvoj izvoza — poljoprivrednog i svakog drugog — a podržava rast uvoza. Profit CBBiH će i ove godine, zbog visokih kamatnih stopa u inostranstvu, biti visok, i ekonomski opravdano bi bilo da se jedan veliki dio njene dobiti, koji predstavlja prihod državnog budžeta, dodijeli poljoprivrednim proizvođačima radi podsticanja izvoza i generalno poljoprivredne proizvodnje.
Predložena mjera ekonomske politike zahtijeva velike promjene u budžetskom sistemu na nivou države, međutim, one su neuporedivo jednostavnije i brže nego promjena deviznog kursa ili uvođenje posebnog deviznog kursa za poljoprivredne izvoznike — izmjena deviznog režima može imati i negativne posljedice po cijeli ekonomski sistem, promjene strukture budžetskih rashoda ne.
Vrlo slična promjena namjene budžetskih sredstava izvršena je nedavno u budžetu Grada Tuzle — od 1. avgusta cijena gradske autobuske karte smanjena je sa 3,5 KM na 1,5 KM.
Promjena u budžetskoj politici grada, koji ima jaku radničku i proizvodnu tradiciju, može se tumačiti na više načina, od kojih su najmanje dva ekonomska: razliku u staroj i novoj cijeni (2 KM) prevoznicima plaća grad, ili na svaku kupljenu kartu grad daje putnicima po dvije konvertibilne marke.
Zamislimo razvoj poljoprivredne proizvodnje u BiH ako bi na svaki izvezeni evro, pored 1,95 KM, izvoznici dobijali barem deseti dio onoga što Grad Tuzla daje prevoznicima ili putnicima (dvadeset feninga); na godišnjem nivou to bi bilo oko 130 miliona KM ((625 miliona KM x 2)/1,95 x 0,2), približno onoliko koliko je ove godine iz državnog budžeta izdvojeno za unapređenje izbornog procesa.
Neophodan uslov za sprovođenje ove mjere je postizanje saglasnosti o tome da trenutna vrijednost deviznog kursa guši izvoz i domaću proizvodnju.
Poljoprivrednici iz Bosanske Krajine i iz cijele države u ovome tekstu mogu vidjeti direktnu vezu između vrijednosti njihovog rada i izvoza, deviznog kursa i državnog budžeta.
Država određuje devizni kurs, država određuje strukturu budžetskih rashoda, i državni službenici moraju jesti.
