Odgovor na pitanje je li Hrvatska ispravno postupila što se dobrovoljno odrekla domaće valute, kune, a samim time i Bugarska (od 1. siječnja članica eurozone), ovisi, teorijski promatrano, o tome je li eurozona optimalno valutno područje (optimal currency area, OCA) za ove zemlje.
Teoriju OCA razvio je Robert Mundell kako bi objasnio pod kojim je uvjetima ekonomski opravdano odreći se vlastite valute i ulaskom u monetarnu uniju (kakva je eurozona) prihvatiti zajedničku valutu.
Prema teoriji OCA, odbacivanje vlastite i prihvaćanje zajedničke valute ima ekonomskog smisla samo ako su ispunjeni ekonomski uvjeti koji zemlji koja se lišava domaće valute donose određene ekonomske koristi.
Prvi uvjet je mobilnost radne snage, tj. fleksibilno tržište rada koje omogućuje da se radna snaga seli unutar eurozone i odgovara na potražnju za radnom snagom, zanemarujući državne granice. Taj je uvjet u Hrvatskoj djelomično ispunjen: hrvatski radnici se lako sele unutar eurozone, ali potražnja za radnom snagom koju je iseljavanje iz Hrvatske proizvelo nije podmirena s tržišta rada eurozone, već ponajprije iz azijskih zemalja, te jednim dijelom iz Bosne i Hercegovine, koja nije članica eurozone.
Fleksibilnost cijena i plaća drugi je OCA kriterij – budući da zemlja ne može oslabiti valutu kako bi povećala svoju konkurentnost, jedina opcija je smanjenje cijena i plaća, a i u tom dijelu Hrvatska ima problema.
Plaće se u Hrvatskoj sporo prilagođavaju, one su krute: jednom kada porastu, vrlo teško padaju, a i cijene su djelomično fleksibilne, s jednim dijelom cijena koje su administrativno regulirane i ignoriraju zahtjeve tržišta.
OCA podrazumijeva da bogate regije unutar valutnog područja kroz fiskalne transfere automatski pomažu slabijim regijama, a eurozona je monetarna, ali ne i fiskalna unija. Automatizam fiskalne pomoći u eurozoni ne postoji; kroz EU fondove provodi se preraspodjela bogatstva unutar eurozone (odnosno EU), ali ta vrsta fiskalnih subvencija nije zamjena za nepostojeću fiskalnu politiku na razini eurozone.
Kada bi postojao jedinstveni proračun na razini eurozone, recesija i rast nezaposlenosti u Hrvatskoj bi se automatski, bez novih zakona, ublažili povećanjem socijalnih davanja za nezaposlene, smanjila bi se recesija te stabiliziralo tržište rada i gospodarstvo.
Takva vrsta automatskih fiskalnih stabilizatora u eurozoni ne postoji i teret prilagodbe snose njezine pojedinačne članice, koje se u tome ne mogu osloniti na mjere nacionalne monetarne politike poput deprecijacije valute ili monetizacije proračunskog deficita.
Najjači argument za hrvatski ulazak u eurozonu bila je otvorenost i trgovinska integracija. Kao članica EU od 2003. godine, Hrvatska je već dva desetljeća bila integrirana u europsko tržište i funkcionirala je unutar njega bez carinskih ograničenja, te je prihvatila trgovinske sporazume o slobodnoj trgovini.
Sličnost poslovnih ciklusa ključni je kriterij za ulazak u eurozonu, jer ako su poslovni ciklusi zemalja članica monetarne unije slični, odnosno imaju visok stupanj podudarnosti, tada jedinstvena monetarna politika odgovara cijeloj monetarnoj uniji.
S aspekta hrvatskog gospodarstva, u usporedbi sa strukturom eurozone, moglo bi se pretpostaviti da zbog hrvatske ovisnosti o turizmu i sezonskog karaktera gospodarstva koji iz toga proizlaze s jedne strane, te još uvijek snažne industrijske baze u zemljama eurozone i izvoza kapitalnih dobara s druge strane, postoji nizak stupanj usklađenosti poslovnih ciklusa Hrvatske i eurozone, čiji poslovni ciklus određuju četiri najveća gospodarstva: Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska.
Međutim, sam pogled na grafikon poslovnog ciklusa ilustrira iznimno visok stupanj usklađenosti hrvatskog poslovnog ciklusa s poslovnim ciklusom cijele eurozone (čiji je Hrvatska samo mali dio).
Poslovni ciklus u Hrvatskoj i eurozoni
Izvor: ECB.
U literaturi o optimalnom valutnom području (OCA) nije navedena formalna granica u pogledu stupnja podudarnosti poslovnih ciklusa, ali postoji jasan praktični konsenzus o tome kako tumačiti vrijednosti koeficijenta korelacije cikličke komponente BDP-a.
Do početka 2023. godine postojala je visoka korelacija (ρ ≥ 0,70) između ova dva ciklusa, a nakon hrvatskog ulaska u eurozonu utjecaj europskog gospodarskog ciklusa na hrvatsko gospodarstvo dodatno se povećao.
Dok je Hrvatska bila samo članica EU, korelacija je iznosila 0,80, a nakon njezina ulaska korelacija s gospodarskim ciklusom eurozone još je veća – 0,84.
Krizne godine ukazuju na razlike u intenzitetu ciklusa: tijekom 2020. godine ekonomske restrikcije su, zbog hrvatske ovisnosti o turizmu, jače utjecale na Hrvatsku nego na eurozonu u cjelini.
OCA kaže da različiti ciklusi, različitog intenziteta, čine zemlju nepodobnom za monetarnu uniju, a Hrvatska nema problem s podudarnošću ciklusa, ali ima s njihovim intenzitetom.
Kada su restrikcije popustile, u 2022. godini hrvatski je ciklus bio snažniji od europskog, zbog većeg pada tijekom pandemije (bounce-back) i uklanjanja ograničenja putovanja, što je najviše pogodovalo turizmu – vodećoj djelatnosti u Hrvatskoj.
Mundellova teorija monetarne unije ne predstavlja skup strogih pravila; ona je prije analitički okvir u kojem se promatra i analizira monetarna unija. Ova teorija ne tvrdi da je samo savršena monetarna unija jedina funkcionalna monetarna unija, ali ukazuje na njezine potencijalne slabosti i manjkavosti ako neki uvjeti nisu ispunjeni.
Neki od tih teorijskih uvjeta idu u korist hrvatskom gospodarstvu, a neki su protiv njega – Hrvatska nije ispunjavala sve teorijske uvjete OCA za članstvo u eurozoni, ali to ionako nisu praktično-ekonomski uvjeti za ulazak u eurozonu.
Teorija i praksa monetarnih unija se razlikuju.
