Dva potpuno različita modela društvene stanogradnje – Pod uvjetima koji su povoljniji od onih koje nudi tržište

U BiH postoje institucije koje, za društvu bitnim skupinama stanovništva, daju stambene kredite po povoljnijim uvjetima, s ciljem lakšeg, bržeg i jeftinijeg rješavanja stambenog pitanja.

Pogodnosti se odnose na nižu cijenu kredita, manje vlastito učešće, veći iznos kredita i duži rok otplate kredita, a naglasak je na jeftinijem kreditu, s nižom kamatnom stopom.

Glavni prigovor ovakvom modelu financiranja jednog dijela stanogradnje jest ostavljanje cijene novogradnje izvan okvira ove specifične vrste državnog intervencionizma na tržištu stanova.

Dodatni argument protiv bosanskog modela subvencionirane stanogradnje je rast potražnje za stanovima po ovoj osnovi koji se, pri ograničenoj ponudi, prelijeva na cijene ili ih, u najboljem slučaju, ostavlja na istoj, tržišnoj razini.

Zato mnogi korisnici subvencioniranih kredita, s punim pravom, rezignirano zaključuju da je dobitak na nižoj kamatnoj stopi u najboljem slučaju jednak gubitku po osnovi rasta cijene novoga kvadrata.

I Hrvatska ima model društvene stanogradnje, ali je njegov način funkcioniranja bitno drugačiji, jer on subvencionira – pomaže u pravom smislu te riječi, ne samo polovično – kroz nižu kamatnu stopu.

Program društveno poticane stanogradnje (POS) javni je program izgradnje stanova u Republici Hrvatskoj čiji je cilj osiguravanje stanova pod uvjetima koji su povoljniji od onih koje nudi tržište.

POS se provodi izgradnjom stambenih zgrada i prodajom stanova ili davanjem stanova u zakup.

Stanovi se prodaju uz obročnu otplatu kredita, ali uz kamatnu stopu nižu od one koju nude banke.

Krediti se daju na rok i do 30 godina, a prosječna kamatna stopa u nekim projektima POS-a iznosi oko 2,2 % godišnje.

Program se provodi kroz partnerstvo hrvatske države, jedinica lokalne samouprave i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN).

Financijskim sredstvima Republike Hrvatske osigurava se pokriće troškova u vezi s izgradnjom stanova u dijelu koji odgovara visini od 25 % etalonske cijene građenja po m² korisne površine stana (etalonsku cijenu građenja utvrđuje ministar nadležan za graditeljstvo).

POS se razlikuje od klasičnog subvencioniranja stambenih kredita jer je mnogo širi od toga: APN planira i gradi stambene zgrade, a ova državna agencija istupa kao investitor kojem krajnji cilj nije maksimizacija profita.

POS je dio nacionalne stambene politike, a ujedno predstavlja i dio državne investicijske politike u djelatnosti građevinarstva te kao takav doprinosi gospodarskom rastu i uravnoteženju razvoja hrvatskih županija.

U prioritetne kupce spadaju mladi bračni parovi, tj. prvi kupci stanova, čime se očigledno daje prioritet demografskoj obnovi Hrvatske. U prioritetnu skupinu spadaju i hrvatski branitelji, kao izraz zahvalnosti za obranu domovine i vrijeme provedeno u ratu, te posebno deficitarni kadrovi, za kojima je izražena potražnja na hrvatskim otocima.

Hrvatski sabor donio je izmjene zakona (Zakon o društveno poticanoj stanogradnji) kojima se povećava maksimalna prodajna cijena POS stanova kako bi se prilagodila tržištu, i njihova cijena je porasla u odnosu na stanove koji se prometuju na tržištu.

Rast je posebno izražen u drugom polugodištu prošle godine, kada su cijene u odnosu na prvo polugodište 2025. godine skočile za 30 %, dok je cijena stanova izvan POS projekta porasla za samo 4 %.

Prosječna cijena kvadratnog metra novoga stana u Hrvatskoj u eurima

NHJU

Izvor: www.dzs.hr

Bez obzira na cjenovni rast, POS stanovi još su uvijek i do 50 % jeftiniji od tržišne stanogradnje i predstavljaju nesumnjivo vrlo izdašan oblik pomaganja onim društvenim skupinama koje su ciljane u okviru nacionalne stambene politike kao iznimno važne i bitne za Republiku Hrvatsku.

Bosna i Hercegovina uvijek može, po uzoru na Hrvatsku, pokrenuti svoj program društvene stanogradnje u kojem bi se, posebno imajući na umu činjenicu da je i ona, kao i Hrvatska, izložena snažnom odljevu kadrova ili njihovoj gravitaciji prema velikim urbanim centrima, pokušalo odgovoriti na problem kadrovskog deficita u perifernim dijelovima države.