Rast cijene zlata mjesecima, pa i godinama, savršeno se uklapao u već poznatu naraciju o globalnoj neizvjesnosti koja podiže njegovu vrijednost.
Tu su i velike količine novca koje emituju vodeće svjetske centralne banke – odnosno „štamparska presa“ koja umanjuje vrijednost novca i povećava tražnju za robom koja se ne može proizvesti na taj način.
Epizode zamrzavanja deviznih rezervi (Rusija), kao i namjerno (BRIKS zemlje) i tržišno uslovljeno (stalni rast američkog javnog duga) potiskivanje dolara iz međunarodnih plaćanja, dodatno su podupirali ovu priču.
Posmatrano kroz kretanje cijene, zlato je uživalo status privilegovane imovine još od kraja 2018. godine, uz posebno izražen, gotovo eksponencijalan rast od 2023. godine.
Taj rast bio je impresivan – u posljednjih pet godina cijena zlata porasla je za oko 150%, dok je u protekle dvije decenije više nego učetvorostručena.
Međutim, finansijska tržišta su još jednom potvrdila koliko su vrijeme, prognoze i očekivanja relativni pojmovi. U samo nekoliko dana slika se promijenila: zlato je svojim vlasnicima počelo donositi sve veće gubitke.
Istovremeno, robna tržišta cvjetaju – nafta, gas i rude bilježe rast – dok gubici na zlatu, iako je i ono roba, u posljednjim mjesecima nadmašuju gubitke na tržištima akcija. Uticaj neizvjesne sadašnjosti i još neizvjesnije budućnosti, koji bi, prema ustaljenoj logici, trebalo da dodatno poguraju cijenu zlata kao sigurnog utočišta, vidljivo slabi.
Kako objasniti činjenicu da, u trenutku kada Bliski istok gori najintenzivnije još od Iračko–iranskog rata (1980–1988), cijena zlata počinje da pada – naizgled suprotno ekonomskoj logici?
Da li je riječ o tržišnoj anomaliji, situaciji u kojoj investitori reaguju suprotno očekivanom, plašeći se upravo onoga što bi trebalo da smanji strah i vrati povjerenje?
Promjena cijene zlata po periodima
(u odnosu na 26.mart 2026)
Izvor: Investing.com.
Ili je, ipak, riječ o racionalnoj reakciji tržišta na ekonomske posljedice sukoba – u kojem Iran pokazuje otpornost, uzvraća udarce na ključne proizvodne kapacitete zemalja Persijskog zaliva i kontroliše strateški važan Hormuški moreuz, kroz koji prolazi najveći dio svjetskog transporta energenata?
Da bismo razumjeli kretanje cijene zlata izvan konteksta rata, neizvjesnosti i straha, potrebno je vratiti se njegovoj osnovnoj karakteristici.
Zlato je specifičan oblik imovine koji ne donosi ni kamatu ni dividendu. Njegova vrijednost za investitora proizilazi isključivo iz kapitalne dobiti – kada cijena raste – ili kapitalnog gubitka kada ona padne ispod nabavne vrijednosti.
Prije eskalacije sukoba sa Iranom, tržišta su očekivala da će niska inflacija i niska nezaposlenost u SAD, slično kao i u eurozoni, neizbježno dovesti do smanjenja kamatnih stopa. Time bi se smanjila razlika između zlata kao ne-kamatonosne imovine i instrumenata koji nose kamatu.
Što su realne kamatne stope niže (nominalna stopa umanjena za inflaciju), pod pretpostavkom da su ostali faktori nepromijenjeni, zlato postaje privlačnija alternativa kamatonosnoj aktivi i njegova investiciona pozicija jača.
Suprotno tome, očekivani rast realnih kamatnih stopa smanjuje tražnju za zlatom – i upravo se to desilo i ovaj put. Ovom mehanizmu treba dodati i poznati investicioni princip: „bivši pobjednici često postaju budući gubitnici“.
Na finansijskim i robnim tržištima uvijek dolazi do trenutka kada se trend preokrene (reversal) – period dominacije pobjednika smjenjuje faza u kojoj ta ista imovina počinje da generiše gubitke.
U trenutku pisanja ovog teksta gotovo je izvjesno da će Evropska centralna banka povećati kamatne stope u aprilu, dok se prognoze inflacije u SAD, u pesimističnom scenariju, kreću i iznad 4%. Zbog toga će eventualno smanjenje američkih kamatnih stopa, čak i ako do njega dođe, biti značajno odloženo u odnosu na ranija očekivanja, kada je tržište računalo na brzo popuštanje monetarne politike.
Povlačenje investitora iz zlata stoga djeluje logično i vjerovatno bi se desilo i bez sukoba na Bliskom istoku. Rat je samo ubrzao proces koji je već bio u toku, jer u ekonomiji, kao i na tržištima, važi jednostavno pravilo – drveće ne raste do neba.
