U periodu od 2015. do 2025. , za deset godina, došlo je do promena u strukturi pondera indeksa potrošačkih cena (CPI) u Bosni i Hercegovini. Ove promene su statističke prirode, ali verovatno odražavaju i dublje ekonomske i društvene procese, koje se odnose na životni standard stanovništva i strukturu potrošnje domaćinstava. Za potpuno tumačenje ovih promena neophodno je uzeti u obzir metodološke specifičnosti CPI-a, kao i makroekonomski kontekst u kome se odvija potrošnja.
Najizraženija promena odnosi se na kategoriju hrane i bezalkoholnih pića, čiji je ponder porastao sa 31,9% u 2015. godini na 37,9% u 2025. godini. Ovaj rast od 6 procentnih poena može ukazivati na povećanu relativnu važnost osnovnih životnih namirnica u potrošnji domaćinstava u BiH. Prema Engelovim zakonom, veći udeo hrane u ukupnoj potrošnji često se povezuje sa nižim nivoom realnog dohotka. Ipak, ovakav zaključak ne treba uzeti zdravo za gotovo, jer promena pondera može biti rezultat ne samo promena u količinama potrošnje, već i promena relativnih cena. Ako cene hrane rastu brže od ostalih kategorija potrošnje, njen udeo u ukupnoj potrošnji domaćinstava će rasti čak i bez promene realne potrošnje.
Istovremeno sa rastom učešća hrane (koja obuhvata i bezalkoholne proizvode) zabeležen je pad pondera u kategorijama koje se smatraju sekundarnim izdacima, i koji su u diskreciji potrošača, jer od potrošnje ovih proizvoda ne zavisi direktno egzistencija. Na primer, udeo odeće i obuće smanjen je sa 4,2% na 2,26%, dok su transport i komunikacije takođe zabeležili pad. Ove promene mogu ukazivati na racionalizaciju potrošnje domaćinstava, ali i na strukturne promene u cenama i tehnološkom preogresu (npr. pad relativnih cena komunikacionih usluga, ili relativno jeftinija uvozna odeća i obuća). Stoga se smanjenje pondera ovih kategorija ne može jednoznačno tumačiti isključivo kao pad životnog standarda, ili se može tumačiti, ali uz određenu dozu opreza.
Udeo (ponderi) pojedinih kategorija potrošnje u ukupnoj potrošnji domaćinstava u BiH

Izvor: Agencija za statistiku BiH. Podsetnik: Zbir pondera je 100.
Kategorija stanovanja i energije ostala je relativno stabilna, sa blagim padom udela, što ukazuje na to da su troškovi stanovanja i dalje značajan, ali ne više i rastući deo ukupne potrošnje, što bi se moglo promeniti ako napad na Iran dovede do trajno višeg nivoa cena energenata. S druge strane, obrazovanje zadržava izuzetno nizak ponder, koji je dodatno smanjen na 0,58%. Ovo potvrđuje činjenicu da se obrazovanje u Bosni i Hercegovini dominantno finansira iz javnih sredstava (obavezno osnovno školovanje i besplatno srednjoškolsko), te kao takvo ne predstavlja značajan direktni trošak za domaćinstva. U razvijenim ekonomija, u evrozoni i SAD, potrošnja na obrazovne usluge, koje su velikim delom privvatnog karaktera, ima mnogo veći značaj, sa udelom od 10,3% i 2,6%.
Struktura pondera u BiH u velikoj meri odražava karakteristike male, otvorene i uvozno zavisne ekonomije, to treba naglasiti, ali i činjenicu da se mereno sa per capita dohotkom, i privrednom strukturom, radi o ekonomiji u razvoju. Visok udeo hrane i energije u potrošnji ukazuje da je inflacija (potrošačke cene) u BiH značajno izložena spoljnim udarima, posebno promenama cena na međunarodnim robnim tržištima.
Ponderi za potrošnju zdravstvenih usluga na jednoj strani i potrošnju alkohola i duvana na drugoj strani (oko 4,5%) su malo smanjeni, stvarajući paradoks potrošnje u kojoj se isto troši na zdravlje koliko i na njegovo kvarenje Ne treba posebno naglašavati koliko je ovakva potrošnja ekonomski nelogična i društveno pogubna, ali vredi navesti podatke; u SAD alkohol i cigare imaju ponder 1,3%, a na medicinsku zaštitu se izdvaja 8,4% budžeta domaćinstva. Bez obzira na opštepoznate nedostatke američkog privatnog zdravstvenog sistema Amerikanci su ipak dali prednost potencijalnom zdravlju nad potencijalnim porocima, a u Bosni se još uvek ne pravi razlika između manje i više važne potrošnje. I u zoni evra postoji razlika između zdravstvenog i “poročnog”pondera, ona je mala, ali je u korist zdravlja (5,2%) iza kojeg suprotno američkoj praksi stoji dominantno javni sektor, a udeo potrošnje alkohola i cigara ne prelazi četiri posto.
Ove promene u ponderima imaju važne posledice za kretanje inflacije, vođenje ekonomske politike i celi ekonomski sistem. Pošto hrana ima najveći ponder, promene cena u ovoj kategoriji imaju presudan uticaj na ukupnu inflaciju, čineći je promenljivom i nepredvidljivom. Primera radi u SAD ponder hrane je oko 15%, za više od pola niži nego u BiH, a približno toliki je i u zoni evra. Bosna većinu energenata uvozi, ne može uticati na njihove cene, i ukupna inflacija u stresnim periodima je uvek pod najvećim uticajem promena na svetskim berzama. Zato su efekti ekonomske politike na ukupnu inflaciju ograničeni (kao i u mnogim drugim zemljama), i za Bosnu bi bilo efikasnije i svrsishodnije da pokuša uticati na baznu inflaciju (ukupna inflacija minus promena cena energenata i hrane), uz zadržavanje kontrole cena energenata. Ako se kategorija transporta poveže indirektno sa cenom energenata i isto to učini sa kategorijom stanovanje, voda, gas i energija, onda se dobija puna ovisnost potrošača u Bosni od hrane i energije, koje zajedno imaju udeo u ukupnoj potrošnji od 65%. S obzirom i na veliki deficit u trgovini poljoprivrednim proizvodima, bilo kakva ekonomska politika upravljanja inflacijom mora u pozadini imati izdašne robne rezerve.
Promena pondera CPI u Bosni i Hercegovini u proteklih deset godina ukazuje na pomeranje potrošnje ka osnovnim životnim potrebama, hrani, ali i na uticaj relativnih cena i ekonomskog okruženja od kojeg svako mala ekonomija zavisi u velikoj meri. Trend rasta pondera hrane može se tumačiti kao signal potencijalnog pogoršanja životnog standarda, zbog veće potrošnje na zadovoljavanje baznih potreba, ali i kao posledica strukturnih karakteristika same bosanske ekonomije. Kao takav, on predstavlja važan pokazatelj za ekonomske analize i kreiranje ekonomskih politika, uz napomenu da njegovo tumačenje traži pažljivo razmatranje svih bitnih ekonomskih faktora.

