Državni intervencionizam, bez obzira na to da li je direktan ili indirektan, nije nespojiv sa tržišnom privredom. Naprotiv, on je njen veoma važan i neizbježan dio.
Kada se država upliće na tržište, to mogu biti svima očigledne i lako prepoznatljive mjere, ali postoje i državni oblici intervencije koji prolaze gotovo neprimijećeno i koji se ne mogu posmatrati samo kroz prizmu političke ekonomije, već i kroz prizmu institucionalne političke ekonomije.
Politička ekonomija proučava međusobni odnos politike i ekonomije, dok institucionalna politička ekonomija, polazeći od paradigme da institucije, a ne geografija ili prirodni resursi, oblikuju ekonomske ishode, istražuje veze između institucija i tržišta.
Kada je 2008. godine Vlada Republike Srpske donijela Uredbu kojom je omogućeno da se obveznicama Republike Srpske mogu izmirivati određene poreske obaveze (nakon čega su 2009. i 2012. godine donesene nove uredbe), liberalno orijentisan dio ekonomske struke usprotivio se toj odluci, smatrajući, po mom mišljenju pogrešno, da ovakvom obliku državnog intervencionizma nema mjesta u tržišnoj privredi.
Problem, međutim, nije bio samo u mogućnosti da se obveznice kupljene uz veliki diskont koriste za izmirenje poreskih obaveza po nominalnoj vrijednosti, već i u stavu da cijenu obveznice treba da određuje isključivo tržište, a ne državna intervencija.
Prije donošenja uredbe Vlade Republike Srpske, cijena obveznice mogla se pojednostavljeno predstaviti funkcijom:
P = f (r, π, kreditni rizik),
gdje su r kamatna stopa, a π stopa inflacije.
Nakon što je jedna institucija – Vlada Republike Srpske – donijela odluku da obveznice, u pogledu izmirenja poreskih obaveza, mogu funkcionisati kao sredstvo plaćanja, u funkciji cijene obveznice pojavila se nova determinanta. Tu novu determinantu u ovom tekstu nazivamo institucionalnom varijablom (I).
Na taj način funkcija cijene obveznice dobija novi oblik:
P = f (r, π, kreditni rizik, I),
gdje I predstavlja institucionalnu varijablu nastalu promjenom pravnog i regulatornog okvira.
Tu varijablu nisu odredili ni kupci ni prodavci obveznica, pa joj se ne može pripisati tržišni karakter.
Ona nije ni makroekonomska varijabla, poput bruto domaćeg proizvoda, budžetskog deficita ili javnog duga, niti finansijska varijabla, kao što su ročnost emisije, kriva prinosa ili prinos do dospijeća (yield).
Naprotiv, riječ je o varijabli koju je stvorila jedna institucija svojom pravnom normom, u formi uredbe. Upravo zato može se govoriti o institucionalnoj varijabli, odnosno o novoj determinanti tržišne vrijednosti finansijske aktive.
Institucionalne promjene mogu promijeniti tržišnu vrijednost finansijske aktive čak i onda kada se njene osnovne finansijske karakteristike – kuponska stopa, rok dospijeća ili kreditni rizik emitenta – uopšte ne promijene.
Tržište određuje cijenu, a institucije određuju pravila igre, odnosno mijenjaju pravila igre u ekonomiji i društvu. Promjenom pravila igre institucije mogu promijeniti ponašanje učesnika na tržištu, tokove kapitala i, posredno, tržišnu vrijednost finansijske aktive.
Institucionalnim uvođenjem poreske funkcije obveznice povećana je tražnja za obveznicama Republike Srpske i omogućeno tržištu da lakše prebrodi krizni period javnog duga tokom globalne finansijske krize 2007–2009. godine, kada se strani kapital ubrzano povlačio sa tržišta u razvoju, kao i tokom prvih godina dužničke krize u eurozoni.
Smisao ovog teksta nije samo podsjećanje na jednu veoma uspješnu institucionalnu promjenu koja je u to vrijeme proširila i produbila tržište obveznica i omogućila Republici Srpskoj da očuva likvidnost javnog duga.
Sjedinjene Američke Države nedavno su izvršile jednu veliku institucionalnu promjenu na sasvim drugom dijelu finansijskog tržišta. Promijenjena su pravila uključivanja kompanija u indeks NASDAQ-100, čime je izmijenjena dinamika ulaska najvećih novoizlistanih kompanija u najznačajniji američki tehnološki indeks. O toj promjeni gotovo da nije bilo ozbiljnije javne rasprave, osim u stručnim krugovima, iako njene posljedice mogu biti značajne, ne samo za američku, već i za globalnu ekonomiju.
Ako je u Republici Srpskoj institucionalna promjena povećala tražnju za državnim obveznicama, postavlja se pitanje da li promjena institucionalnih pravila na američkom tržištu kapitala može proizvesti sličan efekat na tražnju za akcijama najvećih tehnoloških kompanija.
Upravo toj temi biće posvećen naredni tekst.
Indeks obveznica Republike Srpske
(jun 2011 – april 2012)
Izvor: Banjalučka berza, www.blberza.com.
